• KULTURA

  1. ARHEOLOŠKI LOKALITETI

Crvena stijena je arheološko nalazište svjetskog značaja. Staro je više od 180000 godina. Spomenik je prve kategorije. Nalazi se na 45. kilometru puta Nikšić–Trebinje. Nijedan arheološki lokalitet na teritoriji Evrope ne pruža širok spektar arheoloških mogućnosti kao Crvena stijena, čime ovo kulturno dobro ispunjava kriterijum jedinstvenosti i rijetkost je u okviru svoje vrste. Prva sistematska arheološka istraživanja Crvene stijene obavljana su u saradnji sa Zemaljskim muzejom u Sarajevu, u periodu od 1954. do 1964. godine. Nakon toga, 2004. godine, otpočela su reviziona arheološka istraživanja Crvene stijene, u saradnji Centra za arheološka istraživanja iz  Podgorice, Muzeja Nikšić i Univerziteta u Mičigenu – SAD. Za posebnost ovog lokaliteta naročito se zainteresovao arheolog dr Robert Vejlon (SAD). U okviru projekta „Putevi kontinuiteta“ rad je nastavljen 2012. godine, a istraživanja još traju. Do sada je identifikovan 31 kulturni sloj, sa više od 20000 artefakata.

Arheološko nalazište Riječani pripada najznačajnijoj, prvorazrednoj kategoriji epigrafskih spomenika. Pronalaskom ploče sa imenom kastela Saltue i kasnijem otkriću miljokaza na livadi u dolini Suntuluji, utvrđeno je da je posred Riječana prolazila rimska cesta, koja je od Anderbe (na tlu Nikšića) vodila ka primorju. Velika koncentracija artefakata selu daje karakter muzeja na otvorenom. Tu se nalazilo veće rimsko naselje, gdje su otkriveni djelovi rimske arhitekture, rimska keramika, novac, natpis Epikadijeve porodice. Pronađene nadgrobne ploče ukrašene su raznom ornamentikom, a otkrivena je i skulptura glave cara Vespazijana, kao i najznačajniji nalazi rimskog novca. Stanice na rimskom putu bile su i Povija, Pogradice, Moštanica, Riđanske Rupe, Pandurica, Trubjela, Podbožur.

  •  SAKRALNI OBJEKTI

Crkva Sv. Petra i Pavla, prema nekim istorijskim izvorima, sagrađena je u XII vijeku. Nalazi se u podnožju Petrove glavice, u neposrednoj blizini Saborne crkve Sv. Vasilija Ostroškog. Crkva je sagrađena na staroj nekropoli stećaka, u kojoj se i danas nalaze primjerci izuzetni po ljepoti izrade i raznovrsnosti oblika. Sačuvani istorijski podaci govore da je u njoj potpisana i Povelja o miru Dubrovnika sa humskim knezom Vojislavom Vojinovićem i carskim gradom Kotorom 1362. godine. Zidno slikarstvo ovog hrama spada u posljednji živopis nastao u vizantijskoj tradiciji. Kada je u pitanju unutrašnjost, u oltarskoj apsidi sa sjeverne strane oltarskog prozora naslikan je prorok Aron sa rascvjetalim žezlom u lijevoj ruci, dok je car Solomon, sa modelom jerusalimskog hrama, naslikan sa južne strane oltarskog prozora. Obojica su predstavljeni u stojećem stavu.

Saborna crkva Sv. Vasilija Ostroškog podignuta je na Petrovoj glavici 1900. godine. Ova veličanstvena sakralna građevina dominira panoramom Nikšića. Kralj Nikola je želio da saborni hram posveti Svetom Vasiliju Ostroškom, a istovremeno je odlučio da bude podignut u znak sjećanja na Crnogorce i Hercegovce koji su svoj život dali u borbama za oslobođenje od Turaka u periodu od 1875. do 1879. godine. Imena 3098 poginulih boraca crnogorske i hercegovačke vojske, koji su se pod komandom knjaza Nikole borili u Veljem ratu, odštampana na svili, u „pozlaćenim okvirima“, izložena su na bočnim stranama hrama. Unutrašnjost crkve opremljena je fascinantnim nakitom, a dio njega poklon je kraljice Jelene, kćerke knjaza Nikole. U zvoniku se nalazi pet zvona, izlivenih u Italiji. Najveće od njih visoko je 1,15 metara, prečnik mu je 1,22 metara, a teško je 1200 kilograma, dok su ostala nešto manja. Po želji knjaza Nikole, sa sjeverne strane hrama sahranjen je čuveni hercegovački junak vojvoda Stojan Kovačević, a sa južne strane poznati crnogorski junak Novak Ramov Jovović.

Manastir Sv. Luke u Župi podignut je, sudeći prema nekim istorijskim izvorima, u XIII vijeku. Tokom istorije odigrao je veoma važnu ulogu i bio značajan faktor prosvjetnog, političkog i kulturnog života ovog kraja, ali i šire okoline. Posvećen Svetom apostolu i evangelisti Luki, manastir je bio središte Župe, Bršna, Ozrinića, Dragovoljića, Trebjese i mnogih drugih mjesta oko Nikšića. Predanje govori da ga je zidao čuveni Rade Neimar. Prva lokacija manastira bile su Carine, u mjestu Orašje, ispod brda Gradina. Predanja kažu da su se u XV vijeku oburvale velike gomile kamena sa Gradine i srušile dobar dio manastira. Župljani su tada manastir prenijeli kamen po kamen do mjesta gdje se i danas nalazi. Župski manastir je odigrao veliku ulogu u krvavim borbama sa Turcima. Za vrijeme Hercegovačkog ustanka, 1875. godine, kod manastira je bila organizovana bolnica za liječenje hercegovačkih ranjenika i ranjenika sa bitke na Vučjem Dolu. Bolnica je radila sve do oslobođenja Nikšića, 1876. godine. Danas manastir sa novim konacima ima drugačiji izgled i postaje mjesto na koje dolazi veliki broj turista iz zemlje i inostranstva.

Crkva Svetog Spasa na Grahovcu podignuta je u čast velike bitke koja se dogodila na ovom mjestu 1858. godine i pobjede crnogorske vojske nad Turcima. Na ulazu u crkvu piše: „Spomenik je vašega junaštva – Crna Gora i njena sloboda“. Sagrađena je po naredbi knjaza Nikole 1864. godine, na simboličan način, jer je njena gradnja počela u utorak, a završena u četvrtak, na Spasovdan, baš kao i bitka na Grahovcu. Njeni temelji su iskopani na mjestu gdje se nalazio šator Husein-paše, komandanta turske vojske. Smještena je među borovima, na samoj ivici stijene, iznad Grahovskog jezera, u čijoj se vodi oslikava.

Manastir Kosijerevo, prema predanju, podignut je u XIV vijeku. Nalazi se u selu Petrovići, na  jugozapadu opštine Nikšić, blizu Bilećkog jezera. Manastirska crkva posvećena je Roždestvu Presvete Bogorodice.  Godine 1807. Turci su porušili manastir, a obnovljen je 1817. godine trudom hadži Dionisija (Dobrićevca). Zbog izgradnje vještačkog jezera 1966. godine, premješten je sa prvobitne lokacije (lijeva obala Trebišnjice) u selo Petroviće (Banjani) 1979. godine. Manastir je imao ulogu duhovnog i kulturno-političkog centra. Sada se u manastiru nalazi stopalo Sv. apostola Luke.

Crkva Sv. Ilije sagrađena je 2007. prilozima zbratimljenih plemena Župe, Rovaca, Morače, Pipera i Zagarča. Svetog proroka Iliju anđeli su hranili ognjem umjesto mlijekom; ognjem su ga povijali, kao što kaže Sveto pismo, umjesto u pelene. Nalazi se na visoravni Lukavica, pored Nikšinog kiljana. Crkvu svakog Ilindana posjeti veliki broj turista iz čitavog svijeta.

Crkva Svetog Nikole se nalazi u selu Grahovu. Građena je od 1499. do 1502. godine, a gradili su je dubrovački majstori. Obnovljena je 1879. godine, trudom grahovskih plemenika. U crkvi je karakteristična živopisana kompozicija Strašnog suda, kojoj je dato istaknuto mjesto.

Crkva Svetog Đorđa nalazi se na Trebjesi, a obnovljena je 2004. godine. Bila je živopisana, ali su freske uništene i imaju samo dokumentarnu vrijednost.

Crkva Svetog Jovana, Drijenak, u selu Petrovići – prema narodnom predanju, gradio ju je knez Grbač Cvjetković sa ocem vojvodom Cvjetkom. U temelj crkve ugrađeni su ornamentisani stećci, a u pod tri nadgrobne ploče. 

Manastir Ostrog je najznačajniji centar vjerskog hodočašća na ovim prostorima – svetilište Sv. Vasilija Ostroškog Čudotvorca. Manastir se nalazi između Danilovgrada i Nikšića. Saborno je mjesto pripadnika pravoslavne, islamske i katoličke vjeroispovijesti. Podigao ga je Sveti Vasilije Ostroški 1666. godine ispod Ostroških greda. Prema narodnom predanju, sedam godina poslije smrti, njegovo tijelo nađeno je cjelovito. Sarkofag sa svečevim moštima od tada se nalazi u Crkvi Vavedenja Bogorodice u Gornjem manastiru, koji je uvučen u prirodno pećinsko udubljenje. Smješten na liticama stjenovitog planinskog masiva, manastir predstavlja pravo čudo u prirodnoj ljepoti koja ga okružuje. U Ostrog dolaze vjernici iz svih krajeva svijeta, naročito ljeti, u vrijeme održavanja tradicionalnih sabora. Dolaze siromašni i bogati, da nađu životu i duši lijeka. Prema običajima, do Gornjeg manastira, u kome se nalaze mošti Svetog Vasilija, ne valja ići kolima, već bos i pješke, kroz malu šumu, poput hodočasnika. Donji manastir, sa Crkvom Svete Trojice iz 1824. godine, konakom i bogoslovijom iz 1742. godine, posebno je svetilište hodočasničkog mjesta.

Džamija se nalazi u centru grada. Obnovljena je 1804. godine. Obnovio ju je hadži Ismail Lekić, pa se zato i zove Hadži Ismailova džamija. Danas je u potpunosti ista kao što je bila kada je on obnovio, samo je dodata abdesthana i prostorija za mekteb.Veoma je jednostavne građe, sa minaretom visokim 15 metara. Posljednje obnavljanje u cjelini je izvršeno sedamdesetih godina prošlog vijeka. Finansirala ga je Islamska zajednica, a izvođač radova je bio Zavod za zaštitu kulturno-istorijskih spomenika Crne Gore, pod čijom se zaštitom i nalazi. Oko džamije je ograđeno dvorište, gdje se nalaze grobovi znamenitih nikšićkih muslimana. Na kamenoj ploči iznad vrata na arapskom jeziku piše ko je i kad podigao džamiju. Ona svjedoči o vremenu turske vladavine na ovim prostorima, a ujedno predstavlja znak tolerancije i skladnog života više vjera i konfesija. Kroz njenu istoriju se uči i o razvoju grada Nikšića, kako pod turskom tako i pod crnogorskom vlašću.

Katolička crkva – nikšićka ljepotica, kako je narod zove, građena je od 1976. godine, kada je ondašnji nadbiskup Tokić blagoslovio kamen-temeljac crkve, do 1986. godine. Rađena je po projektu nikšićkog arhitekte Slobodana Vukajlovića. Svečano je blagoslovljena 25. jula 1986. godine. Posvećena je slovenskim apostolima Ćirilu i Metodiju. Velečasni Ciril Zajec ju je opremio umjetničkim vitražom, pa se sa sigurnošću može reći da je Crkva Svetog Ćirila i Metodija zaista njegova zasluga i plod velikog zalaganja. Dominantni dio crkve je u obliku razvučene piramide – razapetog šatora, od jednog ugla rascvjetava se u niži dio objekta kao kontrateg. Katolička crkva odiše ljepotom jednostavnosti, a o njoj se brinu časne sestre franjevačkog reda, koje su 2010. godine za svoj humanitarni rad dobile najveće priznanje grada – nagradu „18. septembar“. Njihov dom je kuća koja se nalazi u sklopu crkve.

  • KULTURNO NASLJEĐE

Bedem – gradska tvrđava, ostatak je rimske utvrde – kastruma iz IV vijeka – sagrađene na putu Salunto–Narona. Duga je 213 m, a široka 30 m. Sazidana je od kamena, a primarna funkcija tvrđave bila je zaštita od neprijatelja. Sastojala se od tvrđave i donjeg grada. Na prostoru donjeg grada nalazilo se naselje sa glavnim ustanovama, dok su van kapija grada bile trgovačke i zanatske radnje i stambene kuće. Posebna je jer su u njoj boravili oni koji su imali vlast, od Rimljana i Gota do Osmanlija. Više puta je rušena u naletu osvajača. Za vrijeme Turaka, od 1700. do 1705. godine, obnovljena je i sačuvana do danas. Nalazi se blizu današnjeg centra grada. Na tvrđavi se organizuju raznovrsni kulturno-umjetnički programi, a najznačajnija manifestacija, koja je ustanovljena 2009. godine u cilju promocije i valorizacije tvrđave, jeste festival rok i elektronske muzike Bedem Fest. Sa vjekovnih zidina tvrđave pruža se lijep pogled na panoramu Nikšića.

Dvorac kralja Nikole, najljepša od četiri rezidencije kralja Nikole Petrovića, nalazi se pored gradskog parka i Saborne crkve Sv. Vasilija Ostroškog. Sagrađen je 1900. godine, povodom proslave četrdesetogodišnjice vladavine knjaza Nikole.Svečanom otvaranju i osvećenju Dvorca, koje je izvršio crnogorski mitropolit Mitrofan, prisustvovali su knjaz Nikola i knjaginja Milena. U Dvorcu je od 1951. godine smješten Zavičajni muzej. Izuzetno vrijedne zbirke su arheološka, sa praistorijskog lokaliteta Crvena stijena, sa više od 9500 predmeta, te zbirka oružja, iz svih bitaka crnogorske istorije, od kojih su se najznačajnije odigrale na teritoriji Nikšića (Grahovo, Grahovac, Duga, Vučji Do, Ostroški klanac). Galerijski fond čine djela Lubarde, Šobajića, Prijovića, Stanića i dr.

Lapidarijum – prostor na kojem su smješteni stećci, stari nadgrobni spomenici iz XIII, XIV i XV vijeka. Nalazi se iza Dvorca kralja Nikole. Stećci su kameni blokovi na kojima se od klesanih ukrasa najčešće srijeću lozica, razne vrpce, frizovi, bordure, krst, luk, strijela, štit, mač… Na njima se mogu vidjeti i figuralne predstave: narodne igre, pojedinačni likovi, viteško nadmetanje, turniri… Brojnost primjeraka i raznovrsnost ukrasa i oblika pružaju dovoljno elemanata za razumijevanje i ocjenu stećaka u Crnoj Gori. Sergijevski, koji je proučavao stećke sa prostora nikšićke opštine, smatrao je da će kod proučavanja sepulkralne umjetnosti stećci Onogošta zauzeti jedno od prvih mjesta.Prema nekim ranijim istraživanjima, na teritoriji opštine Nikšić nalazilo se više od 1300 stećaka. Danas je njihov broj manji, a značajan korak u cilju njihovog očuvanja jeste formiranje lapidarijuma. 

Spomenik pod Trebjesom podignut je u znak sjećanja na 32 zarobljena borca koje su strijeljali italijanski okupatori 1942. godine. Na desetogodišnjicu pogibije zarobljenika postavljena je kamena ploča u blizini mjesta pogibije. Godine 1961. podignut je spomenik, koji je predstavljao dvije betonske ruke, visoke 11 metara, koje se pružaju u nebo. Regionalne, lokalne vlasti i boračke organizacije počele su 1985. godine izradu novog, složenijeg memorijalnog kompleksa. Idejno rješenje spomenika uradio je nikšićki vajar Ljubo Vojvodić, umjetnik koji je stvorio značajan broj spomen-kiparskih djela širom crnogorskih opština Nikšić i Danilovgrad krajem 1970-ih godina. Završeni memorijalni kompleks zvanično je otvoren za javnost 17. septembra 1987. godine, na dan kada je obilježena 43. godišnjica oslobođenja Nikšića od sila Osovine. Posvetu spomeniku dali su crnogorski političari Dragiša Maksimović i Gojko Mitrov Kilibarda. 

Spomenik kralju Nikoli sagrađen je u znak zahvalnosti kralju Nikoli, utemeljivaču novog, modernog Nikšića nakon oslobođenja od turske vlasti. Na nikšićki Trg slobode postavljen je 9. maja 2006. godine. Autor spomenika je vajar Miodrag Živković. Spomenik je figura kralja na konju, čija visina sa postamentom iznosi 9,15 metara.

Spomenik Ljubu Čupiću, nazvan Heroj na korzu, rad je Zlatka Glamočaka.Visine je 2,20 metara, a širine 0,90 metara i nalazi se na Trgu slobode. Trg i korzo imali su posebnu simboliku za heroja Ljuba Čupića. Tim šetalištem je proveden posljednji put, pred strijeljanje. Ljubo Čupić je krajem aprila 1942, poslije borbe u blizini Nikšića, pao u ruke četnicima, koji su ga osudili na smrt strijeljanjem. Nakon izricanja presude, izveden je iz sudnice, zgrade nekadašnjeg pozorišta, i tada je nastala fotografija koja je obišla svijet. Njegov osmijeh ovjekovječio je zvanični fotograf italijanskih fašista Karlo Ravnič, a film sačuvao poznati nikšićki fotograf Migo Zorić. Strijeljan je 9. maja 1942. godine na Petrovoj glavici, u starom groblju, iza Crkve Svetih apostola Petra i Pavla, a za narodnog heroja je proglašen 10. jula 1953. godine. Ostalo je zapisano kako je o liku Ljuba Čupića govorio Žan Pol Sartr, koji je tražio da ga fotografišu pored čuvene fotografije, i sa kakvim divljenjem i poštovanjem su ispred nje stajali Džavaharlal Nehru i njegova kćerka Indira Gandi.

Spomenik komitima nalazi se na Trgu Save Kovačeviča. Djelo akademskog vajara Sretena Milatovića kombinacija je bijelog autohtonog nikšićkog kamena i stakla. Visok je skoro tri metra. Spomenik ima dva kamena stuba, koji predstavljaju komitske pokrete, dok je između njih stakleni stub, kao simbol savremene Crne Gore. Stubovi su na vrhu spojeni kamenom gredom u obliku crnogorske kape sa komitskim grbom, dok na spomeniku piše: „U slavu crnogorskih komita koji su se borili za pravo, čast i slobodu Crne Gore 1916–1929“.

Spomen-kompleks u Grahovu projektovan je 1977. godine, a završen godinu kasnije. Centralni objekat unutar spomen-parka jeste figuralna skulptorska kompozicija u vidu kolone u pokretu, na čijem se čelu nalazi figura narodnog heroja Save Kovačevića. Kompozicija je od bronze, a visoka je sedam metara. Njen autor je vajar Miodrag Živković. Na ovom mjestu je 13. jula 1941. godine Sava Kovačević predvodio grahovske partizane u napadu na okupatorske snage i razoružao neprijateljsku kolonu. Širi prostorni koncept obuhvata preko 7500 m2, a čine ga tri nivoa, 272 kubusa, na kojima su upisana imena palih boraca NOVJ tog kraja, zatim prilazi, platoi i stepenište od kamena. Pored imena narodnih heroja upisana su i imena brojnih rodoljuba grahovskog kraja. Među njima ima mnogo žena, od kojih je većina imala između 20 i 24 godine.

Spomenik na Grahovcu izrađen je 2008. godine, nedaleko od mjesta gdje se odigrala bitka, u čast svim poginulim borcima sa Grahovca. U obliku je četvorougaonog spomen-obeliska od bijelog mermera, visine 10 m, a debljina se postepeno smanjuje od 1,30 m na postolju do 0,50 m na vrhu. Na zapadnoj strani obeliska, prema magistrali Risan–Nikšič–Žabljak, uklesan je grb Crne Gore i tekst: „Pobjednicima sa Grahovca 1858. godine“. Bitka na Grahovcu, koja se dogodila 5. maja 1858. godine, jedan je od istorijskih događaja koji je dao veliku faktografsku potporu fenomenu nepokornosti jednog malobrojnog naroda. Ovom pobjedom Crna Gora je dobila veliko teritorijalno proširenje, a Evropa je sve ozbiljnije gledala na Crnu Goru i njenu borbu za nezavisnost.

Spomen-kuća Save Kovačevića nalazi se u grahovskom selu Nudo, kraj Nikšića. Izgrađena je prije više od 110 godina, a obnovilo ju je Udruženje boraca narodnooslobodilačkog rata i antifašista Nikšić 2019. godine. Na kuću je, prije skoro četiri decenije, postavljena spomen-ploča, na kojoj piše, između ostalog, da su u njoj stasale tri generacije Kovačevića, koje su „sustigle jedna drugu da u slavnoj bici na Sutjesci izginu 13. juna 1943. godine – otac Blagoje, njegovi sinovi Janko i Sava i unuk Dragan“. Osim kuće, obnovljena su i slova na pomenutoj spomen-ploči, a dio autentičnog namještaja koji je zatečen prilikom renoviranja popravljen je i raspoređen po prostorijama kuće. Postavljen je i dio fotografija iz porodičnog albuma, kao i fotografije svih Blagojevih potomaka.

  • MOSTOVI

Most na Moštanici jedini je sačuvani most iz rimskog perioda u Crnoj Gori. Sagrađen je u III vijeku. Pod zaštitom države nalazi se od 1947. godine. Prema arheološkim nalazima, na prostoru gdje je sagrađen most nalazilo se i naselje, još u rimskom periodu. Arhitektura mosta je tipično rimska. Most je sagrađen od tesane sige pravilnog oblika. Kameni blokovi spajani su debljim slojem maltera, u kome su pronađeni tragovi istucane cigle i kostreti. Most je i danas u funkciji kao pješački, a kao atrakcija, na samo 6 km od centra grada, predstavlja izazov za sve veći broj posjetilaca.

Carev most jedan je od najljepših kamenih mostova u jugoistočnoj Evropi. Dugačak je 269 metara i na sredini visok više od 13 metara. Sagrađen je od tesanog kamena, podignut na svodove koji čine 18 okana. Kamen-temeljac mosta postavio je crnogorski vojvoda Božo Petrović, predsjednik Državnog savjeta knjaževine Crne Gore, 1894. godine. Pošto je mostom trebalo premostiti veći prostor, njegova izgradnja zahtijevala je mnogo sredstava i rada – radilo se o jednom od najvećih objekata toga vremena. Izgradnja je trajala nekoliko godina, uz angažovanje brojnog ljudstva, ali glavni radovi završeni su za pola godine. Čuveni fotograf Rudolf Mosinger, koji je u proljeće 1910. godine, kada je Crna Gora proglašena kraljevinom, na poziv knjaza Nikole došao da napravi album, pored 32 fotografije dvorca i panorame grada, u album je uvrstio i fotografiju Carevog mosta, očaran njegovom ljepotom. Knjaz Nikola je istakao važnost mosta i predložio da se zove Carev, po ruskom caru Aleksandru III, koji je finansijski pomogao izgradnju. Ovaj grandiozni objekat doprinio je procvatu i razvoju nikšićkog kraja poboljšavanjem trgovačkih veza sa jugom Crne Gore, a prvo vozilo koje je prešlo preko njega bile su poštanske kočije.

Vukov most na rijeci Zeti sagrađen je u vrijeme  turske vladavine, kada je nosio naziv Begov most. Preko ovoga mosta vodili su putni pravci prema Risnu i Trebinju. Poslije osamdeset godina, za njegovu obnovu založio se knjaz Nikola, prilikom jedne posjete Nikšiću, krajem marta 1888. godine. Naredio je da se tokom ljeta iste godine na mjestu Begova mosta izgradi novi i da se nazove Vukov most, po proslavljenom crnogorskom junaku Vuku Mićunoviću, opjevanom i u Njegoševom „Gorskom vijencu“.

Most na Duklu podigao je 1805. godine bogati nikšićki trgovac Hadži Ismail Lekić. Most se nalazi na rijeci Zeti i dugo se zvao Hadžov most. Dug je 110 metara, a ukrašava ga osam polukružnih nejednakih otvora (voltova). Mjesto na kom je sagrađen predstavljalo je mjesto ukrštanja karavanskih puteva. U vrijeme osmanske vladavine trgovci su tim putem išli prema Gacku, Mostaru, Foči i Višegradu.  Na ovom mostu glavni komandant nikšićke tvrđave pukovnik Skender-beg predaće ključeve grada knjazu Nikoli, 8. septembra 1877. godine. Za ovaj most, nazivan Vrata ulaska u Nikšić, vezane su mnoge interesantne priče i događaji. Kasnije je pravoslavno stanovništvo ovog kraja, promijenilo njegov naziv u Most na Duklu.

Željeznički most na rijeci Zeti izgrađen je u sklopu gradnje željezničke pruge uskog kolosijeka Nikšić–Bileća kao najveći objekat na toj pruzi. Pruga je 1976. godine zatvorena za saobraćaj, pa je tada i Željeznički most izgubio svoju prvobitnu ulogu. Tako je bilo sve do prije nekoliko godina, kada je most postao dio cestovne zaobilaznice oko Nikšića, čime mu je udahnut novi život. 

Brezovački most, na rijeci Zeti, jedan je od najstarijih kamenih mostova u Nikšiću. Njegovom izgradnjom olakšana je komunikacija sa područjima Pive i Drobnjaka. O mostu je pisao znameniti nikšićki pjesnik Vito Nikolić.

Radno vrijeme:
Pon – Pet: 7:00 – 15:00 pm

Kontakt

Adresa: Ivana Milutinovića br. 10

Kontakt telefon: 040/212-511; 040/213-262

E-mail: toniksic@t-com.me

Copyright © 2021. Turistička organizacija Nikšić